Opisat ću tu scenu po sjećanju. Mogao bih je, doduše, pogledati i precizno je prenijeti ovdje. Ali mehanizam o kojemu želim pisati funkcionira kao naše sjećanje, subjektivno, više na tragu emocije koja je ostala iza nečega nego na osnovu preciznih, jasnih, takozvanih objektivnih činjenica.
Radnja se odvija u toplicama, negdje u Italiji. U tamu tek kroz lukom zasvođeni ulaz dopire svjetlost, vidimo joj odbljeske u lokvama koje prekrivaju prostor u kojeg voda kaplje sa stropa. Sporim koracima kroz prostoriju šeta muška prilika u jednostavno krojenom dugačkom crnom kaputu. Pogled mu je spušten. Zvučna podloga su njegovi koraci koji gaze kroz lokve i smjenjuju se s zvukom kapanja vode sa stropa.
Ako dobro naćulite uši, svaki taj zvuk vode je jasna nota, kod Tarkovskog je uvijek tako, svaki uzdah je dio glazbene podloge i ako biste skinuli zvučni zapis filma, siguran sam da bi se od svih zvukova mogao napraviti notni zapis koji bi nas zapanjio svojom strukturom. Na ulazu u prostoriju nečujno, kao duh, pojavljuje se ženska prilika kojoj razabiremo tek konture tijela. Zastane na tom mjestu nekoliko trenutaka i muškarcu koji hoda kroz lokve uputi pitanje, pita nešto poput – Zašto šutiš?
Zbog nostalgije! – odgovori joj muškarac nakon kratkog razmišljanja.
On je ruski pjesnik koji je morao napustiti domovinu. Ako znamo da je otac Andreja Tarkovskog, Arsenij, bio priznati pjesnik te da se sam Andrej smatrao pjesnikom koji je, eto, idealan način izražavanja pronašao u snimanju pokretnih slika, možemo zaključiti da u filmu „Nostalgija“ Tarkovski govori o sebi, o onome što osjeća, pokazuje nam način na koji, u nekoj vrsti progonstva, jer je bio u nemilosti vlasti s obzirom na religiozne tendencije koje su njegovi filmovi sadržali, vidi svijet u kojemu se zatekao.
On ga, zapravo, gleda s velike udaljenosti, s mjesta koje mora napustiti, drugačijim očima, još uvijek je onaj čovjek iz svoje zemlje, svog zavičaja, iz svog jezika i ovaj mu je svijet iako ugodan ipak stran, a budući stran i nepoznat, i neugodan pa ga hvataju dugačka razdoblja nostalgije, sentimentalnosti spram onoga što je napustio, spram onoga što je bilo negdje neodređeno daleko ali svakako u prošlom, nepovratnom vremenu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
