
Veliki feljton: Dobrica Ćosić, "Moja istina o Titu"
Rekonstrukcija jednog vremena, raspada zemlje, jugoslovenstva i srpskog poraza
"Montevideo" je bio za nas i za suze uz "Pukni zoro". "Toma" je bio za Jugoslaviju. "Čuvari formule" su evropski film, za njih, o nama
Podeli
Ako ste ovih dana, kao i svi, skrolovali društvene mreže, teoretske šanse da niste videli klip u kome troje mladih ljudi, bez kose, u bolničkoj odeći igra uz taktove čuvenog šlagera “Čamac na Tisi” u izvođenju Dušana Jakšića i Olivere Marković su ravne nuli.
U slučaju da ste ipak preskočili, izvinite na spojleru, ali u pitanju je scena iz najnovijeg filma “Čuvari formule” srpskog glumca, reditelja, scenariste i producenta, Dragana Bjelogrlića. Ta igra tih ljudi kojima se sa lica čita nesreća koju su preživeli, uz te svima dobro poznate note i tekst koji kaže da “nikad više neće biti kao pre”, kod gledalaca izaziva nekakvu čudnu sreću.
Bez obzira na to da li znaju kontekst ili ne. Bez obzira na to da li su videli ceo film ili samo ovaj isečak, gledaocima je jasno da je taj ples onaj Šeherezadin ples koji vam ne dozvoljava da stanete.
Za one koji ipak ne znaju o čemu pišem, scena izgleda ovako: ide prvo muzika, pa jedan momak koji kako onomatopejski, tako i pantomimom oponaša sviranje saksofona, pa drugi momak koji u taj Šeherezadin ples uvlači devojku, nakon čega prvi momak pokušava da u isti pozove i bolničarku. Ona, istina, zaigra nekoliko taktova, ali se onda ipak povuče, a u tom lancu ponovo ostaju njih troje.
Ta scena, na izvestan način, sažima u sebi čitav film “Čuvari formule” sa podnaslovom “Lančana reakcija” koji govori o nesreći koja se desila 1958. godine na Institutu u Vinči.
Poštovani, pročitali ste 1 besplatan članak.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
Postoje ovakvi i onakvi glumci. Postoje veliki glumci i postoje legende. A legende su to bile ne samo zbog glumačkog talenta već i zato što su umele da osete puls naroda i da reaguju kad treba...
Bez ikakvog obrazloženja, Filmski centar Srbije je prošle nedelje saopštio da će film "Što se bore misli moje", režisera Milorada Milinkovića, biti kandidat za najprestižniju svetsku filmsku nagradu. To je, ne samo zbog vela tajnosti koji je sve pratio već i zbog tri druga prilično jaka kandidata – a koji su ignorisani – uzburkalo duhove na učmaloj kulturnoj sceni Srbije
Julija svih tragično-balkanskih ljubavi i filmova, za moju je generaciju dugo bila neotkrivena. A onda smo shvatili koliko je zapravo dobra - profesorka glume