Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Dragoljube zemljane, jarane, poznaniče sa Baščaršije,
Mišo Kovač nakon smrti sina Edija nikad više nije bio onaj stari, a u najgorem je stanju bio u siječnju devedeset devete, kad je podigao ruku na sebe. Uzeo je, kaže, pištolj, stao pred ogledalo i sam sebi rekao: “Goni se u pičku materinu!” Onda je pucao u srce.
Nije se ipak ubio, iako mu se možda na trenutak učinilo da je mrtav kad se dva ili tri dana kasnije probudio iz kome. Prostrana i svijetla bolnička soba dosta je nalikovala na raj. Ili barem na botaničku baštu. Bolničarke su bez prestanka ulazile noseći gomile cvjetnih aranžmana i košara voća. I cijele naramke brzojava. Legendi naše estrade svi su živi slali želje za brzim ozdravljenjem: Vlada, Sabor, HDZ, opozicija, Franjo Tuđman sa suprugom Ankicom, vojska, policija, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Hajduk, Dinamo, Ćiro Blažević, Tereza Kesovija, Arsen i Gabi, Biskupska konferencija, Viteško alkarsko društvo, Savez izviđača, Gorska služba spašavanja i hiljade i hiljade drugih građana i radnih organizacija.
Slučajno, upravo kad se probudio, u sobi se zatekao pokojni rock kritičar Dražen Vrdoljak i lijepo se začudio koliko je njih Miši pisalo. Da razvedri neuspješnog samoubojicu rekao mu je kako bi, da je bolje nišanio, očito mnogima nedostajao. Međutim, ovaj se nije činio osobito impresioniran koliko ga narod voli. Imao je za Vrdoljaka samo jedno pitanje.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
