Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Dobri moj Petroviću,
Tvoje mi je posljednje pismo bilo izvanredno nadahnjujuće. Ovaj će mi tekst biti malo neuredan, ali sve u njemu bit će potaknuto nekom tvojom rečenicom. Za početak, kad si napisao da su ti se devedeset pete, kao novinaru Nove borbe, Srbi u Banjaluci hvalili kako su uspješno pretvorili Ferhadiju u parkiralište, došlo mi je mutno da sam i ja dvije hiljade prve došao na tu žalosnu ledinu za Jutarnji list pisati o nemirima između Srba i Muslimana na polaganju kamena temeljca za obnovu čuvene džamije. Šest godina od rata je prošlo, ali je svejedno bilo gadno. Poletjelo je kamenje, jedan je nesretnik poginuo. Ali, usprkos svemu, džamija se do krajadvije hiljade šesnaeste ponovno podigla. Deset milijuna konvertibilnih maraka stajao je njezin remake. Na takvim se investicijama nikad ne štedi.
Vidiš, Dragoljube, dobro odgojeni poput nas dvojice vrlo su osjetljivi ako se ološ eksplozivom okomi na neku Božju kuću, a osobito nam je sramotno kad taj zločin počini ološ naše vjere i nacije nad Božjim kućama drugih vjera i nacija. I pokojni Milan Mladenović iz Ekatarine bio je, čini se, jedan takav fini, senzibilni mladić. Istražujući na internetu za ovaj tekst, pročitao sam da je otkazao koncert u Banjaluci kad je doznao za rušenje Ferhadije. Ali, promatrajući pažljivije tu pojavu, shvatio sam da smo i Milan i nas dvojica možda mrvicu pretjerivali. Užasno će zvučati ovo što ću sad napisati, ali ne trebamo se opet mnogo uzrujavati zbog rušenja crkava, džamija, samostana, manastira, tekija, medresa i štatijaznam jer takvi se objekti uvijek brzo i lako obnove i ljepši i stariji nego što su bili.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
