Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
svaki režim, pogotovo autokratski, gaji kućne režisere. One koji ga uslužuju filmovima i još više glasnom odanošću. Uvijek sam govorio da se preko odabira režisera može vidjeti razlika između Tita i Tuđmana, pa možda čak i sistema koje su vodili.
Tito je imao Bulajića, kome valja priznati da je napravio nekoliko velikih filmova: Vlak bez voznog reda, Uzavreli grad. Tuđman je imao Vrdoljaka koji je u onom režimu radio drugorazredne partizanske filmove, a u ovom se okrenuo za sto i osamdeset stupnjeva i, kao veliki antikomunist, napravio Generala, vjerojatno najgori hrvatski film ikada snimljen.
Nisam gledao filmove Milutina Petrovića, tvog đaka i miljenika ljigavog, ali bojim se nakon ovoga što mi pišeš, i neću. Volim zdrave filmove, lišene dupeuvlake. Vjerojatno su stari filmovi to u mene usadili.
Pamtim kako sam se u Pragu, na Akademiji i u tamošnjoj kinoteci, prvi put susreo s onim što se plemenito zove filmskom baštinom, sa filmovima onih koji su ih radili prije nas. Bio je to za mene do tada nepoznat svijet u koji sam uronio i ubrzo postao njegov ovisnik.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
