Adolf Hitler u kampanji 1932, u Istočnoj Prusiji / akg-images / akg-images / Profimedia

Hitler, pozadina preuzimanja vlasti

Suprotno uobičajenom verovanju, Adolf Hitler nije došao na vlast putem izbora. U kontekstu stalnih parlamentarnih kriza i moralnih panika koje je orkestrirala štampa pod kontrolom magnata krajnje desnice, dolazak na vlast bila je rezultat zavera industrijalaca i bankara. Svi su imali nameru da slome izborni polet levice i sruše socijalnu državu

maj 07 2025, 05:22

Podeli

Tekst je originalno objavljen u Mond diplomatika na srpskom jeziku.

Piše Žoan Šaputo, istoričar
Prevod Aleksa Nikolić

***

Dolazak nacista na vlast, 30. januara 1933, predstavlja prvotnu traumu svake demokratske svesti. Nemačka je na Zapadu bila smatrana velikom zemljom kulture, nauke, istraživanja i tehnike, bogatom muzičkim, književnim i filozofskim dostignućima, kao i Nobelovim nagradama. Ponosila se i najstarijom, najsnažnijom i najbolje organizovanom levicom na svetu, sa socijaldemokratskim i komunističkim sindikatima, kao i partijama koje su svojim delovanjem – u slučaju Socijaldemokratske partije (SPD) – ili čak samim svojim postojanjem – u slučaju Komunističke partije (KPD) – uspele da nametnu naprednu socijalnu demokratiju 1918-1919.

Naravno, Vajmarska koalicija (SPD, Demokratska partija ili DDP i katolički centar) koja je 31. jula 1919. godine usvojila novi Ustav, doživela je povlačenje na izborima iz 1920. godine, ustupajući mesto umerenijim, čak desničarskim većinama koje su radile na povratku starim demokratskim i socijalnim uzusima. Takođe, socijaldemokratski predsednik Fridrih Ebert, koji je preminuo tokom mandata, zamenjen je 1925. godine živim fosilom starog režima, general-feldmaršalom Polom fon Hindenburgom, ali je on, u skladu sa zakonom, položio zakletvu na Ustav i držao se nje.

Uprkos međunarodnim nepovoljnostima – Versajski ugovor, isključivanje iz međunarodne zajednice i velika otšteta koje iz toga proizlazi –, nemačka demokratska, liberalna i parlamentarna republika uspela je da stvori održivu demokratsku kulturu – redovne izbore na nivou Rajha i pokrajina, dijalog između partija. Zapravo, koalicija (desnica-levica) koju je predvodio kancelar Gustav Streseman (Narodna partija, ili DVP, sa desnicom), suočila se, u jesen 1923. godine, sa okupacijom Rura, hiperinflacijom i nestankom nemačke valute, kao i sa nekoliko pobuna (rajnski separatisti, pokušaji boljševističke revolucije na istoku, nacistički puč u Bavarskoj). Nakon toga, ponovo je jedna velika koalicija, pod vođstvom kancelara Hermana Milera (SPD), vladala Nemačkom, od 28. juna 1928.

Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.

Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.

Velike price