Možda ste čuli za Zdravka Mamića. Tipove poput njega mediji obično vole predstavljati kao kontroverzne poduzetnike, iako oko njih, u pravilu, ne postoje ni najmanje kontroverze, dakle, nesuglasice, sporovi, prijepori, sumnje, dvojbe… Ama baš svi, osim eventualno pravosudnih tijela, vrlo dobro znaju kako su se oni obogatili nezakonitim, dakle, kažnjivim radnjama, i da je djelokrug njihova “poduzimanja” s onu strane dosega pravne države. Mamić je, primjerice, dvadesetak godina vedrio i oblačio hrvatskim nogometom. Prvo je uzurpirao jedan klub, Dinamo, pretvorivši ga u privatni bankomat, a potom i cijeli savez, drmajući svim nacionalnim selekcijama, u rasponu od pionirske do seniorske.
U najkraćem, on je bio trgovac ljudima. Ali ne bilo kakvima, nego onima čije su nogometne performanse visoko naplative na međunarodnome tržištu. On ih je, hvala na pitanju, naplaćivao, oštećujući pritom matični klub za masne pare.
I nikom ništa. Svi su znali sve, ili barem dovoljno, ali se ipak ništa nije događalo, jer je dotični bio lijepo umrežen. Iza njega stajala je i politika, naravno HDZ-ova (primjera radi, predsjednici Republike organizirao je rođendanske proslave) i pravosuđe (s lijepim brojem sudaca znao je lumpati do zore). Nisam sasvim siguran da bismo smjeli reći kako ga je na koncu pravna država ipak uspjela poraziti. Prije bih rekao da je porazio samoga sebe, jer nije znao prikočiti, nego se obijesno i drsko nastavio bahatiti i povlačiti konce na marionetskoj nogometnoj sceni.
Kako bilo da bilo, u međuvremenu je pravomoćno osuđen, već je pet godina bjegunac od hrvatskog pravosuđa, živi u Hercegovini, i ne fali mu ni ptičjega mlijeka, bavi se investicijama u energetiku i ima dvostruko mlađu djevojku. Not too shabby, rekli bi u Ljubuškome.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
