Nakon što je na stotu godišnjicu Riječke krize, odnosno D’Annunzijevog preuzimanja vlasti u tom gradu, ta zanimljiva koliko i kontroverzna povijesna epizoda, ponovno došla u fokus riječke, ali i tršćanske javnosti, i to znakovito puno više na tim gradskim razinama nego na nacionalnim, interes za temu je ozbiljno porastao.
Zbog čega smo, nakon sjajne knjige autorice Tee Perinčić koja se tada pojavila, “Rijeka ili smrt! (D’Annunzijeva okupacija Rijeke 1919.-1921.)”, pet godina nakon te velike godišnjice, istovremeno dočekali hrvatski prijevod knjige američke historičarke Dominique Kirchner Reill, “Riječka kriza: život nakon Habsburške Monarhije”, kao i fascinantan film Igora Bezinovića “Fiume o morte”, u kojem je redatelj reinkarnirao D’Annunzijevo doba, sa svom njegovom tragikomedijom, paradnim fašizmom, ali i proizvedenim užasom, na način da su tadašnje legionare igrali današnji Riječani, naturščici.
No, dok dođem do ovih novih aktualizacija, treba ipak napomenuti kako je D’Annunzijeva riječka paradržava poslužila kao uzor Musoliniju i ostala dijametralno suprotno viđena u Italiji i Jugoslaviji, tj. današnjoj Hrvatskoj. Štoviše, ako možemo pronaći neki konkretan događaj koji je usmjerio povijesne lomove između talijanskog i hrvatsko-slovenskog stanovništva generalno, a pogotovo u gradovima koje promatramo u ovom poglavlju, to je upravo bio taj D’Annunzijev politički čin.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
