Ovaj tekst možete i slušati na Spotify, Apple Podcast i svim ostalim audio platformama – kao i na sajtu Velikih priča.
Tekst čita automatizovani glas, zbog čega su moguće povremene greške u izgovoru, tonu ili sentimentu. Produkcija Velike priče i Eleven Labs.
***
Da pripadam naraštaju baby boomera, prvi put sam čuo 1993., kad je Bill Clinton ušao u Bijelu kuću. Svi mediji tada su izvještavali kako je Amerika dobila prvog predsjednika rođenog nakon Drugog svjetskog rata, pripadnika generacije odrasle u miru i vremenu ekonomskog poleta. Iz tih članaka mogao sam se obavijestiti i o rasponu koji sintagma baby boomer pokriva, a njezine krajnje točke opisuju upravo Bill Clinton, rođen 1946., i moja osamnaest godina mlađa malenkost koja je svijet ugledala 1964.
Moram vam priznati da mi je ta klasifikacija od prvoga dana išla na jetra, jer mi se činilo – a i danas dijelim to uvjerenje – da na silu pokušava pod isti kišobran stisnuti ljude neusporedivih iskustva. Za početak, Clintonov otac (kojega budući predsjednik nikad nije upoznao, jer je on poginuo u prometnoj nesreći prije njegova rođenja) bio je ratni veteran. Mojim vršnjacima to su bili, eventualno, djedovi.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
