
Ne postoji nikakav fenomen “Belog lotosa”
Koliko je "Beli lotos" zapravo priča o obesnim buržujima, a koliko o samoj ljudskoj prirodi?
Koliko je "Beli lotos" zapravo priča o obesnim buržujima, a koliko o samoj ljudskoj prirodi?
Šala o Isusu u tridesetima sa dvanaest prijatelja pominje baš tu deceniju života svakog od nas kad nam se dešavaju najveće životne promene. Ako bismo uzeli u obzir seriju „Prijatelji", dobro pitanje je šta bi se sa njima desilo nakon finalne epizode. Verovatno je dobro što tvorcima ove serije nije palo na pamet da prave nekakav nastavak
Priča o "love-hate" iskustvu sa serijom "Still up", jednoj od onih nepopularnih serija sa nametnutom poentom
Ako su te celo detinjstvo učili da budeš dobra devojčica ili dobar dečko i radiš šta ti se kaže, onda će – naravno – da ti bude teško da kao odrasla osoba kažeš da nećeš da radiš šta ti se kaže i da si potpuno u miru s time da u toj i toj situaciji nisi dobra devojčica ili dobar dečko
Srce mi se slomilo negde na pola sezone serije „Bodies” gde shvatiš da je glavni zlikovac Ilajas Meniks u ovoj seriji zapravo jedan nevoljeni dečak
Svaki taj bol koji nam se prirodno dešava pripada nam i potrebno je da ga proživimo. Baš onda kad pokušavamo da ga otupimo, rizikujemo da ga još više usložnimo i otežamo
Sve te poruke su da si, ako ne želiš da budeš fokusiran kao stršljen na kokainu većinu svog budnog vremena, bezvredno ljudsko biće
Da li je moguće da feminizam stvarno postigne ono što mu je cilj ako muškarce ignorišemo ili puštamo da veruju da smo nekakvi neprijatelji
Kad bismo bili srećni od jutra do mraka, vrlo brzo bismo padali od umora, potpuno nesposobni da radimo išta što zahteva fokus. I zato jeste tačna ona izreka da ne postoji sreća kao takva već da postoje trenuci sreće
U to da usamljenost jeste „bad guy” nema nikakve sumnje, bitno je ne demonizovati je jer nam određen stepen nje tokom života pripada, baš kao i činjenica da se život neumitno sastoji od patnje, tuge, padova, neuspeha, stresa
Čarli Braun kaže Snupiju: „Jednog dana ćemo umreti”, a Snupi mu odgovara: „Da, ali svih ostalih dana ćemo živeti”
Svako od nas je odgovoran za svoju slobodu. I zato je možda najbolje početi od pospremanja svoje glave. Svog dvorišta. Pa tek onda izaći na ulicu
Šta se to dogodilo s ljudskim mozgom pa komuniciramo kao jeftini ali veoma nadrkani algoritmi
U seriji „The Office” je jasno zašto ostajemo u disfunkcionalnim odnosima, jer to je ipak serija, ali zašto je tako i u stvarnom životu, zašto ostajemo u odnosima koji ne samo da nam nisu funkcionalni već nas često čine i nesrećnima, bolesnima, otupelima?
Živimo u tiraniji pozitivizma i nekakvog pošto-poto ličnog razvoja u kojoj nije dozvoljeno ne biti po ceo dan nasmejan, a kamoli nesrećan, tužan, uplašen. Ne, nikako, moraš biti najbolja verzija sebe (još jedna fraza od koje dobijam osip na nervnoj bazi), inače nisi vredno ljudsko biće
Baš nekako ta nerealnost, taj „zamisli život u ritmu muzike za ples” momenat je sama esencija magije cele priče o dobrici Tedu, treneru iz Kanzasa. I najtvrđi cinici koji su pratili seriju „Ted Laso” pali su na njen šarm, baš zato što svako srce, pa čak i ono najcrnje, povremeno zahteva malo dobre energije, makar ona bila izmaštana
Ko smo mi kad ostanemo sami sa sobom, kad sklonimo sve filtere koje nosimo na sebi, na Instagramu i van njega? Kao civilizacija koja je još uvek pod čizmom (s visokom štiklom) tiranije izgleda, tek smo napravili iskorak na novo tlo, a to je svest o bitnosti mentalnog zdravlja
Ako ti se čini da, iako na površini sve izgleda savršeno, imaš osećaj da nije baš tako ili blagi grč u stomaku koji ti stvara nemir, nemoj ga ućutkivati. Ako ništa, daj mu šansu, saslušaj šta ima da ti kaže