Ime čega je Mafalda Fikfak?
Sredinom devedesetih gotovo da nije bilo rođendanske žurke bez telefonskog poziva jadnoj Mafaldi
Goran Vojnović
U sebi nosim sve paradokse današnjeg vremena (kada je u pitanju zdravlje)
I sve to govori da sam na isti način shizofren kao i vrijeme u kom živimo i da nije čudno što istovremeno vjerujem da je moj problem sa povišenim kolesterolom pretjeran, ako ne i potpuno izmišljen, da sam hipohondar u krizi srednjih godina te da naposlijetku imam ozbiljan zdravstveni problem sa kojim mi se valja ozbiljno pozabaviti
Jugoslavenski, a naš
Možda je priča o Zoranu Predinu barem pomalo i priča o našem nesređenom odnosu prema vlastioj prošlosti, o našoj nemogućnosti da i ono prije i ono poslije prihvatimo kao svoje. Možda je priča o Zoranu Predinu dio priče o Jugoslaviji koju nismo sposobni prepustiti prošlosti
Bora i ja, to je zabranjena ljubav
Čini mi se da njegove pjesme nosim u sebi kao neke slijepe putnike na putu u starost
Goran Dragić: Čovjek koji je osjetio pobjeđivanje na vlastitoj koži
Najbolji učenik košarkaške škole, Goran Dragić
Bitka za Tivoli: Kako je Magnifico postao public enemy broj jedan
Očito je da su Tivoli i Magnifico tek slučajno dio jedne druge, ili čak dviju drugih priča o današnjoj Ljubljani i njenim sve većim društvenim jazovima. Bitka za Tivoli tek je mali okršaj u velikoj borbi za grad, mali kamenčić u mozaiku vrlo kompleksnog i sve žešćeg urbanog konflikta
Svi populisti pričaju kao Chat GPT, a to je jedno veliko ništa
Internet, to je naša prazna soba. Chat GPT je tu da je učini još praznijom.
Najveći Oblak na nebu
Zbog Luke cijela Slovenija navija za Dallas Maverickse, dok ćete teško naći čovjeka koji zbog Jana Oblaka navija za Atletico
Samo jednom može lopta biti okrugla
Bila je to prva utakmica Slovenije na prvom našem velikom takmičenju, povijesna prilika da mi, skijaši, pokažemo sebi i svijetu da znamo igrati nogomet. I to baš protiv Srbije, pardon, protiv SR Jugoslavije
Slovenci su odvratni
Što se mene tiče, Vučić i ja smo kvit!
Dvadeset najljepših godina
Kako smo i kada točno izgubili budućnost? Kada smo i zbog čega počeli ponovno slaviti svoju neslavnu prošlost, lagati se i vjerovati vlastitim lažima? Kada smo i zbog čega opet postali spremni zaratiti, pucati jedni na druge?
Čovjek koji je i gubio sa osmjehom na licu
Letio je i smiješio se, padao i dizao se, sve do 24. marta ove godine kada je Peter Prevc (32) zadnji put skočio na planiškoj velikanki
Sidran, neukroćena maslina
Boli što čovjeka kojeg sam poznavao više nema, ali boli i to što polako nestaje i Avde iz priča, Avde koji je možda izmišljen samo da bi mu se ljudi od srca nasmijali
Tiha okupacija Istre
Pravda na hrvatski način, na primjeru Umaga i slovenske bespravne gradnje
Ljudi koji su prestali podizati poglede u nebo
Nije me toliko potreslo što sam u Kairu vidio ono što sam propustio vidjeti u Siriji, nije me potresao privid društva na rubu propasti...
Čistačica i anesteziolog, ko bolje živi?
Kako je moguće da u društvu, u kom se već godinama govori o problemu sve veće nejednakosti, nekoga toliko boli jednakost da je spreman izaći pred kamere i dignuti glas protiv nje?
Čega ćemo se sutra stidjeti?
Antisemiti, nacionalisti, rasisti, ksenofobi, homofobi i svi drugi šovinisti koji su zavladali ovim našim svijetom nimalo se ne stide svojih predrasuda, svoje mržnje ili bilo kojih drugih negativnih osjećaja
Zašto Slovenci planinare?
Odgovor je ostajao nedostižan i najvećim umovima današnjice, kao na primjer Slavoju Žižeku, koji je nekoć iskreno priznao da mu ostaje neshvatljivo zašto bi se netko iz doline uspinjao na vrh brda pa se s tog istog brda spuštao u tu istu dolinu
