
Čega ćemo se sutra stidjeti?
Antisemiti, nacionalisti, rasisti, ksenofobi, homofobi i svi drugi šovinisti koji su zavladali ovim našim svijetom nimalo se ne stide svojih predrasuda, svoje mržnje ili bilo kojih drugih negativnih osjećaja

Antisemiti, nacionalisti, rasisti, ksenofobi, homofobi i svi drugi šovinisti koji su zavladali ovim našim svijetom nimalo se ne stide svojih predrasuda, svoje mržnje ili bilo kojih drugih negativnih osjećaja

Odgovor je ostajao nedostižan i najvećim umovima današnjice, kao na primjer Slavoju Žižeku, koji je nekoć iskreno priznao da mu ostaje neshvatljivo zašto bi se netko iz doline uspinjao na vrh brda pa se s tog istog brda spuštao u tu istu dolinu
Ispada da smo tek kopija, da je ovdašnji jad naručen iz nekog starog kataloga i da je sve ono što danas gledamo u ovim našim državicama vrlo predvidljiva posljedica nepostojanja funkcionalne i neovisne države
Znamo da može proći skoro pa trideset godina, a da upravo zbog ustrajavanja na govoru jezikom žrtve ljudi ne mogu normalno razgovarati ni o prošlosti, a ni o sadašnjosti
Poput mnogih meni sličnih i ja ću se povremeno nazivati Jugoslavenom, ali to će s vremenom postati zamorno i sve ću teže objašnjavati ljudima što to zapravo znači. Moje će biti sve ono što je nekada bilo naše, a njihovo će biti samo ono što je sada slovensko, srpsko ili hrvatsko. I oni će biti nacionalisti, to će mi biti jasno, ali mi neće biti posve jasno što sam ja
Sjetio sam se Veselina Vujovića kada sam čitao vijest o Fincima koji su šokirani otkrili da je njihova ministarka financija i vođa radikalno desne stranke Pravi Finci, Riika Purra rasista

U čemu je zapravo tajna Slovenije pa se već trideset godina hrabro opire globalnim trendovima i s lakoćom svrgava desnicu sa vlasti čak i kada joj je alternativa krajnje kilava i neuvjerljiva?
Kada god pomislim na Rusiju, meni ne padaju na pamet ni Čehov, ni Tolstoj, ni Tarkovski, ni Eisenstein, ni Šostakovič, ni Čajkovski, ni Staljin, ni Putin...