Važna je tradicija, važna je i bijela boja, važne su i jagode i šlag, ali u Wimbledonu ništa nije važnije od trave. Još od 1921. godine, kada se All England Club preselio na današnju lokaciju, posebna pažnja posvećuje se podlozi najpoznatijih teniskih terena na svijetu. Te su godine, nakon što su shvatili da je nemoguće prenositi savršenu travu s obale u njima potrebnim količinama, u Wimbledonu odlučili uzgajati vlastitu sortu. Ona se opet mijenjala s godinama, ali pristup je ostao isti.
O wimbledonskoj travi se rade naučna istraživanja, njome se konstantno bave najbolji stručnjaci, ali i mediji, sportski i svi ostali. Nakon završetka svakog turnira sadi se nova, a onda se 350 dana dvadesetak ljudi svakodnevno brine za nju. Trava se njeguje, trimuje, boji, čak i četka, kako bi u dvije sedmice dočekala 256 najboljih s reketom; svaka od 54 miliona travki se sjaji i šiša se na tačno osam milimetara, kako bi bila savršena.
USA Today je 2015. napravio vizualnu usporedbu centralnog terena na kojem je Novak Đoković pobjedom nad Phillippom Kohlschreiberom otvorio svoj turnir i njegovog stanja prije finalnog meča sa Rogerom Federerom. Razlika je ogromna; trava u obliku u kakvom je na početku turnira gotovo da i ne postoji. Ali odvede li vas, kako to obično radi nama koje muči nostalgija, njegovo veličanstvo YouTube još koju godinu ranije, ili tačno trideset godina ranije, razlika između terena na otvaranju i zatvaranju turnira još je drastičnija.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
