Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
Hvala ti na „Nevažnim junacima”. Prvi put sam ga gledao. Podigao si veliki spomenik ne tako nevažnim junacima. Izuzetno hrabrim ljudima koji su shvatili da je strah u nama ono na čemu opstaju neljudski režimi, uspjeli ga zatomiti i, bez obzira koliko će ih to koštati, odlučili da to olakšanje, taj osjećaj slobode, podijele s drugima.
Da, u pravu si, dokumentarci su nam bili prvi filmski kontakt sa stvarnošću, osluškivanje prostora i vremena, i pomogli da u igranim filmovima ne zaboravimo tko smo i odakle smo. Pokušavao sam održati taj kontakt snimajući ih između svakog igranog, slagao ih kao doboš tortu, red stvarnosti – red fikcije. Da me pitaš što je u toj torti bila krema a što tijesto, ne bih znao odgovor. Samo znam da su mi zabranili osam dokumentaraca, a samo jedan igrani. Očito ih je direktno zrcalo boljelo više od indirektnog.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
