Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica verovatno najpopularnijih pisaca s ovih prostora, redovno će se dopisivati svake nedelje u rubrici “Nikad bolje”. Basara i Jergović nekoliko godina unatrag redovno su razmenjivali pisma i utiske o svemu što se događa u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i u svetu… Sada nastavljaju da se obraćaju jedan drugom o onome što čitaju, gledaju, prepoznaju..
***
Da, dragi Basara, volim ja Novaka Đokovića, a moram priznati i to da ne dajem ni pet para za to što piše na njegovim majicama, kao ni za njegove, kako ih ti lijepo nazva, mikropravoslavne liturgije na teniskim terenima. Da ga osobno poznajem, ili da smo kojim slučajem prijatelji, sigurno bih našao načina da mu kažem kako je zagrtanje barjacima jednako neprikladno kao i zagrtanje zavjesama koje si upravo potrgao s prozora.
I rekao bih mu da Kosovo nije ni za zemlju, ni za šljaku, ni za beton, i još bi mu rekao da mu to što je šampion stvara dužnost da uvijek i u svemu bude na strani manjinskih sentimenata u njegovome rodu i narodu, i tko zna šta bih ja sve njemu još rekao da se poznajemo.
Ali kako se ne poznajemo, ja ga volim jer su njegove pobjede često znale nasekirati one koje baš snažno ne volim i što su kod nekih meni bliskih rulja i čopora makar na čas znale suzbiti osjećaj dominacije, snage, veće vrijednosti. Volim ga zato što je veliki igrač – najveći u svom sportu, bez konkurencije! – i što je u srpsko-hrvatskim blebetanjima i nadgornjavanjima znao ostajati ispravan.
Nije stvar, međutim, u majicama, zastavama i mikropravoslavnim liturgijama. Tvoja usporedba Đokovića s Thompsonom nije neispravna zbog simbola, ikonografije, zastava i nacional-patriotskog marketinga koje ti primjećuješ kod njih obojice. Naime, kad govorim o Thompsonu na Jelačić placu, ja ne mislim na ikone i simbole, nego mislim na nešto drugo, što je zaista izvan svake usporedbe: kad god se Marko Perković Thompson pojavi na hrvatskim trgovima, započinje nova sezonica uličnog i internetskog terora. Ili, da ostanemo pri deminutivima, tako milim hrvatsko-zagrebačkom diskursu: sezonica terorića! Počinju prijetnje na ulici, crtanje kojekakvog znakovlja po poštanskim sandučićima u haustorima, hajke na fejsbucima, koje zatim bivaju prenošene po hrvatskim informativnim portalima, tobože kao vijesti s društvenih mreža.
Poštovani, možete pročitati 3 besplatna teksta, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
