Kad jednom ovo vrijeme današnje postane dovoljno daleka prošlost, pa se u njemu s potrebnom vremenskom distancom počnu pisati historiografski radovi na temu tragedije u Novom Sadu i onoga što je uslijedilo nakon nje, koncert Darka Rundeka i njegovog banda koji je početkom decembra 2024. održao u novosadskom Pozorištu mladih bit će nezaobilazan i pun simbolike. On to jeste već i sada, ponajprije zbog toga što je traumatiziranim ljudima priredio noć za iscjeljivanje trauma umjetnošću, koju će prisutna publika možda i zauvijek zapamtiti, tako da će povijesni odmak poslužiti samo zato da se kodificira ono što je već sada jasno.
Darko Rundek je čovjek koji je od početka svoje karijere, bilo kroz Haustor, bilo kroz solo projekte, pa sve do danas, ostao dosljedan poetici radništva, odmetništva, pobune, utjehe, humanizma i povratka prirodi. To sve jesu autentično lijeve vrijednosti, makar im on sam u posljednjim intervjuima oduzimao izravni politički predznak, ali imenovanje nečega je u krajnjoj liniji i manje bitno. Svakako manje bitno od učinka i poruke.
Dakle, Rundek je počeo koncert u Novom Sadu s performansom u kojem je tišinu razbijalo tek petnaest prigušenih udaraca u sporom ritmu, koji su predstavljali izravnu posvetu stradalima, nakon čega je rekao kako se mislio bi li uopće održao ovaj koncert, na što se ipak odlučio, uvjeren da će ta večer donijeti neku utjehu gradu.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
