Ako se čitalac ranije susreo sa imenom Milton Friedman, to je verovatno bilo u nekom ideološkom kontekstu. U javnosti je Friedman bio poznat kao zagovornik tržišne privrede, slobodne konkurencije i kapitalizma. Sve do svoje smrti 2006. godine, on je bio vodeći svetski neprijatelj državne birokratije i promoter privatnog sektora.
Među ekonomistima, međutim, Friedman je ugled stekao na drugi način. Pre nego što se bavio popularizacijom tržišnog sistema i pre nego što se uopšte obraćao širem javnom mnjenju, Friedman je bio možda najugledniji makroekonomista u čitavom akademskom svetu. Bio je jedan od prvih dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju – što je u ono vreme značilo mnogo više nego danas kada je inflacija šarolikih dobitnika obezvredila značaj tog priznanja.
Na dva načina – silom logike i kroz iscrpna empirijska istraživanja – Friedman je ostalim ekonomistima otkrio kako nastaju ekonomske krize i ko stvara inflaciju. Nekada u dalekoj manjini, Friedman je korak po korak ubedio kolege i savremenike da su u centru tih zbivanja centralne banke i novčana masa koju one kontrolišu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se