Da li jugonostalgije ima toliko zato što znamo da Jugoslavije više nikada neće biti?

Bila jednom… pardon, bila dvaput jedna zemlja.

Ovako počinje leksikon Jugoslavije koji su napisali autori iz Zagreba, a knjiga je objavljena kod nas.

Nikad dovoljno priče o Jugoslaviji, tom fenomenu koji kao dominantna tema živi maltene duže nego što je postojala. Reč je, naravno, o onoj drugoj inkarnaciji, koju su zvali i „bravareva“ i koja je osim brojnih društveno-političkih frustracija, mitova, razočaranja, ostavila i dovoljno lepih sećanja.

Kao i onih ružnih.

Sve to daje kompleksnu sliku.

Upravo je u izdanju Vukotić media objavljen leksikon bivše Jugoslavije pod naslovom „Časna pionirska – tragovi jednog vremena“, autora Borisa Rašete i Gorana Gavranovića. Sa ovim dvojcem, bez kormilara naravno, o fenomenu Jugoslavije tri i po decenije kasnije, razgovarali smo onako kako su i pisali ovu knjigu – u četiri ruke.

Šta je sve mit o Titovoj Jugoslaviji, koliko je zapravo različitih Jugoslavija bilo, da li je Jugoslavija današnjim klincima neka apstraktna pojava kao što je generaciji odrasloj u Jugoslaviji bila, na primer, Austrougarska, neke su od tema o kojima sam razgovarao sa autorima.

Stiže nam još jedna priča o Jugoslaviji, šta vam je bila ideja za ovakav pristup sagledavanju zemlje koje više nema?

BORIS: Pa, trebalo bi pitati idejnog začetnika priče, Manju Vukotića, koji je smislio projekt. On je izdavač, vrlo iskusan, prodao je devet milijuna knjiga, pa je sigurno zaključio da ima dosta čitalaca koji bi se voljeli vratiti u mladost. Ili imati podsjetnik na nju. Prije četvrt stoljeća tiskan je „Leksikon YU mitologije“ koji je prodan u trideset tisuća primjeraka. Danas su druga vremena, ali knjiga je ipak izazvala veliki interes. Manjo je u Jugoslaviji vodio važne novine, bio dopisnik, urednik, pratio je i Tita. Razlikujemo se generacijski, on se rodio u Kraljevini, mi ostali – urednica Dubravka Vujanović i koautor Goran Gavranović u SFRJ – znači, širok je raspon naših iskustava i pogleda na stvari – pa smo u tu knjigu, koja je u biti jedan neobavezni leksikon, ležerni spomenar, htjeli staviti pojmove, ljude, entitete popularne kulture koji su bili konstitutivni. Ispisali smo oko 300 pojmova a mogli smo još toliko. Nismo politički vrednovali bivšu državu, ali smo stavili i pojmove koji su brojne ljude oblikovali na način koji nerado pamte – Goli otok, paragraf 133, tzv. „verbalni delikt“, disidenti…