Da se u srpskoj politici od drveta često ne vidi šuma, nije ništa novo, pa tako i ne odskače od normalnog, ili onoga na šta smo navikli, to što predstavnici srpske opozicije ponekad deluju kao da od Beograda ne vide ostale gradove. I ne, ovde nije reč o staroj izraubovanoj priči o decentralizaciji (Srbija radi, Beograd se gradi), koliko o tome da u srpskoj politici često procesima upravljaju narativi koji se nametnu, ponekad bez pravog osnova. A poslednjih nekoliko godina je dominantan narativ da ako negde opozicija može da pobedi naprednjačku vlast, to može biti samo Beograd.
Često se, međutim, u poslednje vreme može čuti, baš tamo negde sa lokala, ne baš iz svih krajeva zemlje, ali iz ponekog (značajnog) grada u Srbiji, kako bi opozicija, samo kada bi se organizovala u tom gradu bez problema počistila vlast na izborima, jer je lokalni odbor Srpske napredne stranke baš u tom gradu, toliko zavađen i toliko u rasulu da čak ni lokalni naprednjaci “ne mogu da smisle” lokalno rukovodstvo, i da je prosto neverovatno da mogu da dobiju izbore. Nisu, naravno, te priče zasnovane na preciznim istraživanjima, koliko na osećaju i kafanskim analizama koje dolaze “baš iz tog grada”, a ako ste kada ste pročitali ovu analizu situacije u “baš tom gradu” pomislili na Niš, najverovatnije ste u pravu. Ali nije Niš jedini gde bi opozicija mogla, verovatno, kada bi sa istom energijom dočekala naredne lokalne izbore kao što ih čeka u Beogradu, u najmanju ruku mogla da izbornu trku “učini zanimljivom”. Tim pre što beogradski izbori za razliku od većine ostalih gradova i opština, zapravo ne moraju da se dogode, već će to zavisiti od volje i procene predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se