Film Žetva, Žuta kuća
Kultura

„Žetva“ je još jedna sramna uteha

Nakon "Oluje" i "Dare", koji su makar imali lokalne reditelje, srpska vlada (kao sufinansijer filma) omanula je i u pokušaju da "internacionalnom" produkcijom napravi dobar film

Film Žetva, Žuta kuća Glumac Matthew McNulty u filmu „Žetva“ / Screenshot / YouTube / FCS
mar 31 2026, 08:10

Podeli

Ne znam da li ste gledali američki horor „Deathdream“ (iz 1974), Boba Clarka, o američkom marincu koji se vraća kući. Ali mrtav. Kao zombi (i bukvalno i metaforično).

U pitanju je film koji formalno možda izgleda kao B-film, ali je na umetničkom i ideološkom nivou daleko ambiciozniji i impresivniji. On na najdirektniji mogući način, preko svoje slučajne žrtve, premošćuje onaj tamo užas sa nemogućnošću stvarnog povratka kući onih koji su ga preživeli.

Kada u filmu „Žetva“, glavni junak, baron Johann von Wagner, nakon transplantacije srca počne da ima neobične snove i halucinacije u kojima, i on i mi shvatamo, počinje da se priseća života čoveka čije srce sada kuca u njemu, pomislio sam da će u toj, potencijalno horor, fantaziji, i ovaj B-film pronaći svoj umetnički i ideološki teren, i pretočiti ga u to kako je nemoguće ubiti zločin, i istoriju o njemu, jer žrtva uvek pronađe način da zatraži pravdu.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price