Jedna od čestih uvodnih konvencija bezbrojnih tekstova napisanih o zaboravljenim književnicima glasi da će tu biti riječi o „nepravedno zapostavljenom autoru“, piscu čiji „značaj daleko prevazilazi aktuelni status u matičnoj kulturi“ i koji „zaslužuje mnogo više pažnje nego što mu trenutno pripada“. Da li je ta formula samo floskula ili zaprema izvjesnu težinu, zavisi od umjetničke vrijednosti djela koje iza imenovane ličnosti stoji.
Nijedan srpski pisac, iz bilo kog razdoblja naše književne istorije, nema prednost nad Vladanom Desnicom prema takvom neskladu kvaliteta i čitanosti.
Autor romana iz najuže domaće reprezentacije za antologiju svjetske književnosti – Proljeća Ivana Galeba – rame uz rame sa Nečistom krvi, Seobama i Prokletom avlijom, Desnica je odnedavno u školskim programima premješten iz obavezne u izbornu lektiru.
Njegovo djelo nikad nije steklo status ostalih pomenutih romana u svijesti ovdašnje čitalačke zajednice, a prepoznatljivost piščevog lika takođe je upitna i dala bi nesumnjivo poražavajuće rezultate. Kako je došlo do toga da opus Vladana Desnice i njegovo ime postanu najosjenčenije mjesto naše literature?
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
