“Veliki diktator” vjerojatno nije najbolji film Charliea Chaplina. U usporedbi s drugim Chaplinovim filmovima, „Velikom diktatoru” nedostaje poetičnosti i onog tako čaplinovskog humornog sentimentalizma. Slapstick humor se u „Velikom diktatoru” nerijetko pretvara u grubu farsu, a situacijska i karakterna komika sudara se ramenima s vidljivom retoričkom tezom. Kad bi gledatelj (ili filmski kritičar) filmove gledao u zrakopraznom vakuumu, rekao bi kako Chaplin ima puno boljih filmova.
Ipak, “Veliki diktator” najvažniji je Chaplinov film. To je film po kojem će ga se pamtiti, film koji je definirao njegovu javnu i političku osobu, te ga utisnuo u kulturu kao nekog tko je mnogo više od filmaša. Riječ je o jednom od onih filmova koji su nastali na pravom mjestu i u pravo vrijeme, i kristalizirali epohu.
Te 1940. godine u trenutku dok se Hitler nadizao nad svijetom kao opasnost – Chaplin je jednim filmom artikulirao ono čega se zdrava srčika društva bojala, što je mislila i što je željela da drugi misle. U svojoj je epohi “Veliki diktator” bio transmiter ljutnje, lakmus za javna osjećanja.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
