Imajući iskustvo smijurije zvane hrvatski film devedesetih, moram reći da s nevjericom gledam kako Srbija pred našim očima stvara rimejk istog fenomena. Jer, sličnosti onog što se posljednjih godina događa u jednom dijelu srpskog filma s hrvatskim devedesetima toliko su velike da su na rubu da budu i komične i tužne
Drugi igrani uradak Ivana Jovića je minimalistički film, sa ambicijom da progovori o velikim stvarima. I to čini loše i - nebitno
Zašto novi srpski filmovi uvek izazivaju tugu?
Srpski film satrt dvama neumoljivim lokalnim faktorima: budžetom i egom
Filmovi koji kristaliziraju epohu ne moraju biti najbolji filmovi na svijetu. Oni mogu biti kvrgavi, nesavršeni i jednostavni. Ali, ako zajašu na val javnog osjećanja onda postaju važni. Jedan takav nesavršeni, ali važni film iz Srbije gledao sam ovog jula u Puli na 70. pulskom filmskom festivalu
