Zašto je “Witcher” pobjegao od Slovena

Desilo se ono čega su se stotine hiljada, neću reći žena, već pristalica savremene muške estetike, pribojavale – Geralta od Rivije više ne tumači Henri Kavil. Dobro, tumači ga Hemsvort, on je glumio Tora, nije baš momčina kao Kavil ali blizu je. Čekaj, stani, to je Kris, a on je, što bi rekao Kanjoš, otišao “većima i boljima” a za Vješca zapade njegov mlađi brat, Lijam. I moram priznati, kao jedan od tih stotinu hiljada pristalica (jer očaranost Kavilom prevazilazi rodne uloge), očigledno je da fali serijalu.

Simbolično, kao da je pao poslednji bastion koji je sagu držao koliko-toliko vjernom izvornom tonu. Ali, o tome nešto kasnije.

Krajem prethodne sedmice četvrta sezona adaptacije romana Andžeja Sapkovskog pojavila se na Netfliksu. Ovo je pretposlednje, i nažalost do sad najslabije, izdanje sage o Vješcu i nastavlja se direktno na kraj prethodnog. Za one koji se ne sjećaju, priča se zaustavila u trenutku u kojem je čarobnjak Vilgeforc zajedno sa svojom grupom magova izvršio puč na ostrvu Taned, žestoko ranivši Geralta dok je istovremeno za doglednu budućnost razorio Bratstvo čarobnjaka.

U međuvremenu, “lažna” Ciri dolazi na dvor Nilfgaarda, i iako imperator i osvajač sjevernih kraljevstava, Emir var Emris, brzo postaje svjestan da to nije osoba za koju se izdaje, učiniće sve da je iskoristi kako bi pojačao svoje osvajačke namjere.

Ukratko rečeno, svijet Kontinenta je u ozbiljnoj krizi i nesigurnosti. Četvrta sezona je kroz svaku epizodu suštinski razdvojena na tri priče koje se tek sporadično ukrštaju. Još ranjeni Geralt, zajedno sa bardom Jaskierom i strelkinjom Milvom putuje za Nilfgaard kako bi se suočio sa Emirom i pronašao Ciri. Ovaj aspekt serije najviše liči na prethodne sezone jer prikazuje raznovrsna čudovišta i neprijatelje, te svjedočimo dobro koreografisanim borbama po kojima je ova serija do sad bila poznata.