Feđa Gudić: Ovo je moja lista 10 najboljih romana

Izbor: Feđa Gudić

Deset romana

Roman pisan preko trideset godina u kojem je svaka riječ barem dva puta izvagana prije nego što je pero uronuto u mastilo. Neferti o životu, smrti, ljubavi, grijesima. Remek djelo.

„Krv najbližih je najtoplija a samim tim i najjestivija“. Krleža, brutalan, iskren i bez rukavica kakav samo veliki Miroslav može biti.

Roman koji treba da se čita u 40+ godinama budući da tek tad dobiva puni kapacitet.

Prvi put sam pročitao „Derviša“ u avgustu ’92. godine. Imao sam šesnaest godina. I nije mi se svidio. Možda i zato sto sam na svakoj petoj rečenici koju bih pročitao čuo potmulu grmljavinu rata u daljini koja se polako približavala. Kasnije, nakon rata, još tri puta sam pročitao roman. Vidite, mene Mešin “Derviš” podsjeća na rat. Svaki put. Ali to je moja trauma koja ne smije zamagliti objektivni pogled na ovo remek djelo.

Prvo sam pogledao film, pa tek onda pročitao roman koji je izašao ’57. godine. Danas je možda i više aktuelan nego kad je tek izašao. Kostimografija je samo dopunjena, revizija historije je na snazi, ostalo su nijanse. Bezvremensko djelo.

„Mrtve ribe plivaju na leđima”, objavljen 2011, a kasnije (2016) u dopunjenom i skraćenom izdanju kao “Mrtve ribe”, Iako se sa kolumnistom Mlakićem ne slažem u mnogim stvarima, u romanu „Mrtve ribe“ je zakucao BH stvarnost. Surovo iskreno.

Neboder kao vertikalna masovna grobnica i metafora rata u malom, ispisan s nevjerojatnim pjesničkim senzibilitetom.

Debitantski roman Steve Grabovca. Pisan bez patetike i jeftine političke oštrine, roman je zapravo topla, a istovremeno strašna priča o prijateljstvu, sjećanju i pokušaju da se nakon svega ostane čovjekom.

Vlasti i imperiji prolaze, ali mehanizam uhođenja, straha i manipulacije malim čovjekom ostaje isti.

Melankolični, nomadski roman o potrazi za domom, ljubavlju i smislom, na relaciji između bosanskih šuma i hladne Norveške.