Čarobna juha: Priče o hrani Slavenke Drakulić

Kad se osjećam klonulo ili ne znam što bi skuhala a vani je hladno i pada kiša, obično skuham juhu od povrća. Svečano se zaklinjem - jednako kao  moja mama i kao moja kćer, jer to je naša "čarobna" juha - u njeno svojstvo da oporavi i utješi, da ugrije i nahrani, da izliječi i podigne slabe

Nije se moglo imati i banane i socijalizam: Priče o hrani Slavenke Drakulić

Poslije su banane došle i u Jugoslaviju. Ako se dobro sjećam, bilo je to negdje sredinom šezdesetih. Samo što su to bile neke posve druge banane, puno veće i manje slatke. Tek mi je nedavno jedan prijatelj Talijan, kad sam mu ispričala ovu priču, rekao da su tada banane u Italiju stizale iz Somalije koja je još bila pod talijanskom upravom. I rekao mi je da su zaista bile posve drugačije od južnoameričkih koje su stigle kasnije

O mirisu frigane ribe: Priče o hrani Slavenke Drakulić

Cijelo sam djetinjstvo živjela u gradovima na moru – u Senju, Zadru, Splitu i Rijeci. Riba na jelovniku u mojoj obitelji označavala je svakodnevicu, a meso – svečanost, osim za mene. Gdje god mi zamiriše riba, tu se osjetim kod kuće pa makar to bio i potpuno strani grad. Žudnja za poznatim mirisima i okusima žudnja je za domom