Društvo Kultura

Slavenka Drakulić i jedno dugo crveno svetlo kod „Madere“

Bilo mi je neprijatno da je pitam o bolesti, o presađenom bubregu i da svake Nove godine čestita samoj sebi što je i dalje živa

/ Fotografija: Nebojša Babić
jun 22 2026, 13:39

Podeli

Godinama sam Slavenku Drakulić nazivao Slavenka Drakulić Ilić, pridodajući joj redovno to prezime bivšeg muža čuvenog dizajnera sa svetskom karijerom Mirka Ilića čak i kada je taj brak okončan. Nije mi to bilo nelogično jer sam kao rani tinejdžer, da se ne ljute i ne zamere mi kao kretenu, Slavenku najpre doživljavao kao Ilićevu ženu, zato što sam tako i saznao za nju. Već sam tih godina bio zaluđen pankom a Mirko je bio faca, dizajnirao je singl i album Prljavog kazališta spajajući Džegerova usta, probijena zihernadlom.

Pa sam tako i njegovu ženu konektovao sa nekim buntom, da i ona mora biti sasvim kul jer zašto bi je taj majstor dizajna i stripa iznikao u rokenrolu uzeo za ženu. To da sam je povezao sa buntom i nije bio moj promašaj jer uskoro ću saznati da je ona možda i prgavija od svog tadašnjeg partnera. Kako sam rastao i sazrevao, prelazio sam na ozbiljniju novinsku literaturu, na „Start“ u kome je pisala Slavenka.

Ona je bila pionir feminističkih tema jer do tada se smatralo da je partija uradila sve što je trebalo uraditi za prava žena. Žena je imala pravo glasa, kuhinja nije bila njena jedina fabrika… Ali eto javlja se neka žena iz Zagreba koja uvodi nove stvari o ravnopravnosti. Već sam iz panka ušao u gotik pa čak i u Smitse kada je objavila knjigu „Smrtni gresi feminizma: ogledi o mudologiji“. Nastao je pičvajz u uzajamnoj vatri dvoje važnih i popularnih intelektualaca – Slavenke i Igora Mandića.

A onda su došle devedesete, grozne devedesete i nemaš se sećati bogzna čega dobrog, želiš da ih zaboraviš, ali jedna dobra stvar je da su likovi koje si voleo i cenio u doba mira i koji su po tebi bili na pravoj strani mirnodopskog vremena ostali na toj istoj pravoj strani i kada se ozbiljno zakuvalo i nije bilo samo intelektualnih rasprava o pravima žena već i o pravima muškaraca i žena na život.

Sve te moćne žene hrvatskog tiska Slavenka Drakulić, Jelena Lovrić, Vesna Kesić, Rada Iveković plus književnica Dubravka Ugrešić biće targetovane kao izdajnice u tekstu „Vještice iz Rija“ u tadašnjem zagrebačkom magazinu „Globus“. To nije bio samo običan tekst već poziv na skoro linč, ali bezbolnije, da im nije mesto u tadašnjoj novoj državi.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price