
Ljubomir Simović: Ćutanje Ive Andrića
Velika priča akademika Ljubomira Simovića (1935-2025), koju objavljujemo povodom njegove smrti
Velika priča akademika Ljubomira Simovića (1935-2025), koju objavljujemo povodom njegove smrti
Pedeset godina od smrti nobelovca: Šta je zapisivao u svojoj biblioteci i kako su protekli njegovi poslednji dani
Aleksandar Stefanović (1926–2024) je u Beogradu živeo onda kada je trebalo. I kada je Jugoslavija bila u modi. Izlazio je u "Mažestik" sa Liz Tejlor i Majklom Todom, na stepenicama se mimoilazio sa ozloglašenim Ratkom Draževićem, čiju je lepoticu, glumicu Olgu Spiridonović nasledio. Engleski je "peglao" sa Ksenijom Atanasijević, a na prve žurke odlazio sa Tesom Trevizan, dok su je još znali samo po nadimku baronesa
Kad uverenja niknu na praznini, argumenti uvek gube
Bio je kompleksan i opasan lik. Oko njega se ne spore da li je bio Crnogorac, Srbin ili Jugosloven. Njega su se uglavnom plašili i odricali
... a tu je i Vladimir Vauhnik
... i samo jedna Nobelova nagrada
U metamorfozi gospodina Andrića u druga Andrića, koja je i u seriji eksploatisana, dve se stvari možda zanemaruju: jedna je njegovo jugoslovenstvo, a druga to što je uprkos svom samotnjaštvu tokom rata, ipak u to vreme ostvarivao prijateljstva koja će mu mnogo značiti. Na primer sa Markom Ristićem. Ipak, Milovan Đilas je decenijama kasnije pisao da je Andrić precenjivao opasnosti od novog režima
Milica Babić bila je velika ljubav Ive Andrića. Njen prvi suprug, Nenad Jovanović, deportovan je u Nemačku za vreme Drugog svetskog rata. U jednom arhivu u Nemačkoj su do danas sačuvana dokumenta iz Koncentracionog logora Dahau, u kojima je njegovo zatočeništvo temeljno posvedočeno - uključujući i finansijsku pomoć iz Jugoslavije koja mu je slata u logor
... a ne da se gleda: zašto se "Nobelovac" kreće utabanim "političko-partijsko-kuloarskim" stazama
Šta je jedan Nemac, autor knjige "U požaru svetova" ispričao o biografiji velikog pisca, o čijem je životu snimljena serija "Nobelovac"
Svedočanstvo Vladimira Vauhnika, možda i najpoznatijeg jugoslovenskog obaveštajca, o danima koji su Balkan uvukli u svetski požar i sa istorijske scene izbrisali Kraljevinu Jugoslaviju
"Kako ću to, boga mu, da izvedem? Uvrediće se Krleža. On je trebalo da dobije Nobelovu nagradu, a ne Andrić..."
Andrić je u trenutku preuzimanja berlinskog poslanstva već bio diplomata sa podebelim iskustvom i sasvim je izvesno znao šta ga čeka i kakav nemoguć zadatak mu je poveren
Jugoslavija je, na koncu, pukla po šavovima koji su ušivali Krležin i Andrićev svijet
Diplomatska karijera Ive Andrića započeta je februara 1920. godine kada je, po naređenju Njegovog kraljevskog visočanstva prestolonaslednika Aleksandra, premešten iz Ministarstva vera u Ministarstvo inostranih dela, kao vicekonzul treće klase