Tekst je iz Le Monde diplomatique na srpskom.
Piše Frederik Vijal, koordinator knjige „Olimpijske igre u Parizu 2024. Čudo ili priviđenje?“ izdavača Libre & Solidaire, Pariz, 2018.
***
Ne podrazumeva se da narod automatski podržava velike sportske događaje. Kada je referendumom bilo zatraženo mišljenje građana (u Hamburgu i Sionu), organizovanje Olimpijskih igara je odbačeno. Ponekad je kandidatura bila povučena zbog same mogućnosti referenduma (Budimpešta), velike mobilizacije građana (Boston) ili nakon opštinske izborne kampanje (Rim). U Francuskoj ankete pokazuju slabljenje podrške, pogotovo među stanovnicima Il de Fransa (regiona kome pripada Pariz, gde će uglavnom biti održane OI). U martu 2024, 57% ljudi koje je ispitao institut za ankete ViaVoice reklo je da nisu oduševljeni olimpijskim događajima.
Kako bi Olimpijadu učinili privlačnom, javni organi se pozivaju na kulturni sektor i tako se, dajući joj prefinjenu etiketu, nadaju da će promeniti odnos stanovništva prema ovom sportskom spektaklu. Iz tog razloga je Ministarstvo kulture 2021. godine pokrenulo Kulturnu olimpijadu u Parizu za 2024. godinu. Označavanje projekata kao „podržanim od strane raznih kulturnih i sportskih činilaca” pokreće isplatu subvencija: 20 miliona evra od države i 11,9 miliona od Organizacionog komiteta Olimpijskih i Paraolimpijskih igara (COJOP).
Koncept Kulturne olimpijade nastao je 1992. godine na Olimpijskim igrama u Barseloni. Projekat je nadahnut drevnim grčkim olimpijskim igrama tokom kojih su organizovana i likovna takmičenja (pesništvo, besedništvo, muzika, vajarstvo…). Stvaranje dela svih vrsta, prolaznih i trajnih, pratilo je ponovno rođenje Olimpijskih igara od 1912. do 1948. godine, a kasnije je to bilo povremeno. U 2024. neće biti kulturnog nadmetanja, biće kulturnih dešavanja postavljenih ispred sportskih događaja, kako bi ove druge učinili privlačnijim. Glavna misao je da se pokaže da postoje „zajedničke vrednosti u sportu i umetnosti, kao što su izuzetnost, ravnopravnost, kulturna raznolikost i jedinstvo“. A nikada se ne dobije objašnjenje kako „izuzetnost“ može da ide ruku pod ruku sa „ravnopravnošću“, niti kako možemo da vidimo „kulturnu raznolikost“ i „jedinstvo“ u sportskom spektaklu rođenom na Zapadu, koji se temelji na suparništvu svojstvenom za kapitalistički ekonomski sistem koji je od 19. veka nametnut celom svetu. Ali to ništa nije važno: „nekoliko velikih događaja će, zahvaljujući umetničkom stvaralaštvu, stvoriti sponu između sporta i kulture.“
Arhitekte i umetnici prenose pozitivnu poruku o Igrama
Kulturna olimpijada održava se do juna u određenom broju velikih subvencionisanih pozorišta, kao što je pozorište Šatle u Parizu, ali i u mnogo manjim, poput onog u pariskoj ulici Mufetar, u kome je smešten Nacionalni lutkarski centar (Centre national de la marionnette – CNM). Ovaj centar takođe namerava da svoju umetnost stavi u službu „vrednosti olimpizma, sporta i kulture, jer se one više spajaju nego što se suprotstavljaju“, kako čitamo na veb-sajtu. „Zajednišvo i osećanja dele se isto toliko na sportskim koliko i na kulturnim događajima.“ Tako je lutkarski centar postavio program umetničkog stvaralaštva za koji će „od 2021 do 2024. godine sportska tema biti nit koja vodi naš projekat u cilju izgradnje zajedničke priče“. Pravi katalog događaja po principu „ključ u ruke“, projekat „Sportska sveprisustva“ nudi predstave kratkog formata strukturama koje bi želele da ih izvode, i imaju za cilj da „pozovu pesničku i sportsku maštu u javni prostor“, predstave kao što su Svlačionica [Vestiaire] („Šta prolazi kroz glavu atletičara na 800 metara pred sportsko takmičenje?“) ili Sport u kutiji [Sport en boîte] („Da se ponovo otkrije ukus za sportske performanse“).
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se