Srbi su, naravno, mislili da mogu od Amerike da dobiju više nego drugi.
Pred poslanicima Narodne skupštine nalazio se predlog trgovinskog ugovora Srbije i SAD, kao i takozvane konzularne konvencije, što je označavalo uspostavljanje diplomatskih odnosa – bilo je to, dakle, 1882. godine – dve udaljene i po svemu nesrazmerne zemlje, i naravno da je bilo onih koji su tvrdili da je ugovor štetan za Srbiju. A onda se za reč javio Nikola Pašić, tada još mladi poslanik:
„Amerika je jedna silna država i na suvu i na moru, koja se može meriti među najveće i najsilnije države, ona je zaključila ugovore sa Francuskom, Engleskom, Nemačkom. Dakle, što god je mogla dobiti od ovih sila, ona je dobila, a sve druge sile opet što su god mogle dobiti od nje one su dobile. Pa zar se može pretpostaviti, gospodo, da ćemo mi, ovako mala i slaba Srbija, moći nešto više dobiti i izvući od Amerike, nego što su ove druge sile dobile i izvukle…“
Upravo se navršava dva i po veka od proglašenja nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država – uzećemo da je to bio 4. jul, datum koji stoju u zaglavlju Deklaracije nezavisnosti, mada je omiljena zabava američkih istoričara u potrazi za trivijama da licitiraju da li su SAD nezavisne zapravo bile od 2. jula – 250 godina otkako je 13 kolonija po tekstu Tomasa Džefersona raskinulo državne odnose sa britanskom krunom, četvrtina milenijuma otkako je počeo da se kreira svet u kome danas živimo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












