“Fudbal je prelijep, ali surov. Ljudi te mogu brzo zaboraviti. Možeš napraviti nešto ogromno – ali sutradan, ti si niko”.
Trebao je to biti povratak u sigurno okruženje. Povratak u okruženje u kojemu je sretan. Nije mu to bio dom, ništa više nego mu je dom bio Manchester, ali Paul Pogba je volio Torino i Torino je volio njega. Kada je prvi put došao na vrata Continasse tog jula 2022. i promolio nos vani, dočekalo ga je stotine ljudi, policija je morala održavati javni red i mir dok se slikao, pozirao za selfije i potpisivao. Nestalo je ono “fuck” ispred Pogba, ljudi su samo uzbuđeno vikali njegovo prezime, i nije bilo razloga ne vjerovati da će Pogback biti uspješan projekat, onaj koji će jednog od najboljih i najtalentovanijih igrača našeg vremena vratiti na vrh.
Ovaj put doduše jeste bilo potpuno drugačije. Juventus kojeg je Pogba napustio u avgustu 2016., i to kako bi postao najskuplje plaćeni fudbaler u istoriji igre, nije bio isti kao onaj u kojeg je Pogba došao u ljeto 2022. Prvi dani u crno-bijelom dresu za tada 19-godišnjeg tinejdžera s prilično burnim djetinjstvom u pariškom predgrađu i bar jednako burnom karijerom akademca u Manchester Unitedu, bili su očekivano neuravnoteženi, s puno uspona i padova. Od početka je bilo jasno da se radi o vrhunskom igraču, ali i zanimljivom karakteru kojeg valja usmjeriti. U prvoj sezoni osvojio je titulu Zlatnog dečka, zaradio i crveni karton u odlučujućoj utakmici sezone i to zbog pljuvanja protivnika, i postao jedan od omiljenih igrača među navijačima Juventusa.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
