Malo ko se u Klaksvíku može sjetiti koji je tačno bio dan. Tamo na Borđoyu, najsjevernijem otoku od svih farskih, kao i na svakom od njih ukupno 779, odnosno 18 najvećih i relativno ozbiljno naseljenih, svaki je zimski dan isti. Svaki je siv i tmuran i hladan. I kišovit i vjetrovit. I za većinu svaki je radni, jer riba ne zna ni za petak ni za svetac. Riba nikog ne čeka. Bilo je to nekada u ranu zimu, možda i malo prije Božića – ili bješe to iza Nove godine? – ma zapravo nije ni važno kada je bilo, ali svi pamte da im je izmamilo veliki osmijeh. Većina je vjerovatno i pomislila da je blesavi Tummas noć ranije zaglavio u lokalnoj kafani, da je opet pretjerao s pivom, jer počesto mu se u zadnje vrijeme to znalo desiti.
“Mikkjal je tu jer imamo iste ambicije”, rekao je to jutro, prije skoro devet godina – ispostavit će se 11. novembra 2014. – dugogodišnji predsjednik Klaksvíkar Ítróttarfelaga Tummas Lervig, predstavljajući novog trenera, 39-godišnjeg Mikkjala Thomassena.
“Mi ćemo postati prvi klub u istoriji Farskih Ostrva koji se plasirao u grupnu fazu jednog evropskog takmičenja!”
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
