Njemački filozof Immanuel Kant tvrdio je kako znanje stječemo i iskustvom i razumijevanjem. Pojednostavljeno, za znanje je potrebno imati i teoriju i praksu.
Istovremeno je Kant imao i “teoriju genija” koja se bazira na tome da genij stvara kao što stvara priroda. Sam genij, u ovom slučaju trenerski, nije potpuno svjestan svojih postupaka jer ih ne može objasniti i replicirati, oni su dar koji dolazi iz samog genija.
Pep Guardiola nije genij. Barem ne prema Kantovim definicijama i prema onome kako Pep doživljava sam sebe.
“U svim našim razgovorima, Guardiola se nikad nije smatrao kreativnim genijem ili inovatorom”, objasnio je Martí Perarnau; bivši atletičar, novinar, Guardiolin bliski prijatelj i autor knjige Pep Confidential: The Inside Story of Pep Guardiola’s First Season at Bayern Munich. “Zapravo, uvijek je definirao sam sebe kao kradljivca tuđih ideja.”
Jedna od tih tuđih ideja ga je odvela u meksički Culiacán gdje je završio igračku karijeru. Jedini razlog zbog kojeg je Guardiola otišao u Meksiko – iako je na stolu imao bogati ugovor Al-Ahlija i imidž bivšeg kapetana Barcelone, ali i ponude iz Manchester Uniteda i Chelseaja kojeg je vodio José Mourinho, tada još uvijek, Guardiolin prijatelj – jest zato što je u tom trenutku Dorados de Sinaloa trenirao Juanma Lillo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
