Čekajući trenutak kada će sa svojom ekipom istrčati na prepun stadion Sen Deni u Parizu, kapiten Springboksa – južnoafričke ragbi reprezentacije – Saija Kolisi izvodio je svoju standardnu rutinu pre utakmice. Njegovu ekipu u tom trenutku jedna pobeda deli od odbrane titule – što će na kraju i učiniti, ali to nije tema ovog teksta – i ulaska u istoriju. Iza mirnog i fokusiranog lica krije se blaga nervoza.
Južna Afrika je u ovogodišnjem finalu Svetskog prvenstva u ragbiju ponovila uspeh sa šampionata 2019. godine.
Prvi tamnoputi kapiten južnoafričke reprezentacije će izlazeći pred parisku publiku uoči finala protiv večitog rivala Novog Zelanda, osim očekivanja 59 miliona Južnoafrikanaca, na svojim leđima poneti jedan važan istorijski simbol koji celom trenutku daje posebnu težinu. Tamnozeleni dres sa zlatnom kragnom i brojem 6 krije priču koja je veća ne samo od finala Svetskog prvenstva već i od samog sporta.
Juna 1995. godine, u istom tom tamnozelenom dresu sa zlatnom kragnom i brojem 6 na leđima, kapiten južnoafričke selekcije Fransoa Pinar istrčao je na teren Elis Park stadiona u Johanezburgu. Tada su se, kao i ove jeseni, za isti pehar borile reprezentacije Južne Afrike i Novog Zelanda. Samo što je ulog bio mnogo veći. Osim o tituli svetskog šampiona, ta utakmica odlučivala je o budućnosti zemlje u kojoj je samo jedan pogrešan politički potez mogao dovesti do krvavog građanskog rata.
Za to finale su, međutim, Fransoa Pinar i njegov „trener” koji je u istom dresu meč pratio sa tribina, pripremili jednu posebnu taktiku – pomirenje čitave nacije.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
