Još ne znamo kako ćemo ga pamtiti. Po dobru ili po zlu. Izvagaće vrijeme i pisci biografija. Ali jedno je sigurno, Milo Đukanović je vješt političar, jedan od najsposobnijih na Balkanu. Ali ovdje se političar ne mjeri po tome koliko je dobra uradio za državu, već koliko dugo su mu glasači gledali kroz prste, da li je uspješno prodavao maglu i koliko je najbližih ljudi preveslao.
Posjedovao je instinkt za preživljavanje, a često mu je bila naklonjena i sreća. Nije znao engleski jezik, ali je dobro plivao na globalnim talasima. Znao je sa kim treba jako, a pred kim spustiti ton.
Đukanović je imao urođeni talenat za politiku. Možda je od oca koji je bio sudija naučio da donosi odluke, odnosno da presijeca kad treba. Imao je držanje, pa sve i da je to bila poza, dobro je prodavao “nobl” stav, iako nije imao veliko pokriće za to. Zbog podignute obrve i otresitosti, na početku karijere udvorice su ga prozvale “Milo Britva”. Čak su u jednoj kampanji na početku njegove političke karijere dijeljene britvice sa ispisom “Milo” na njima, kako bi se potencirala njegova oštrica. Strahopoštovanje, to su ljudi osjećali prema njemu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
