Veliki dosije o Bugojanskoj grupi, 3. deo: 19 terorista došlo je do centra Jugoslavije, do planine Raduša u BiH, gde su pokušali da podignu ustanak protiv komunističkog režima Josipa Broza Tita. U zemlju su ušli 20. juna 1972. godine. Planirali su i da sipaju tri kilograma otrova u beogradski vodovod, i tako usmrte ogroman broj stanovnika. Kako bi sprečila ovakve slučajeve, tadašnja vlast je donela direktivu po kojoj je Udba regrutovala podzemlje za obračun sa ustašama. I što je dovelo do stvaranja organizovane balkanske mafije i regrutovanja „žestokih momaka“za krvave poslove Službe…
Prethodni nastavak pročitajte OVDE.
Svi objavljeni nastavci feljtona biće dostupni OVDE.
***
Dakle, detalji su bili sakriveni, a posledice odluka državnog vrha koje su donete u tom periodu do danas su ostale sakrivene. I upravo te odluke, direktno su uticale na sve moguće političke i bezbednosne događaje koje i danas živimo.
Za početak potpuno je reorganizovan bezbednosni sektor. Utvrdili su se propusti, pa je odlučeno da se formira nova tajna služba – Služba za istraživanje i dokumentaciju (SID) pri Ministarstvu inostranih poslova, a u miliciji je u godinama koje slede formirana i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ).
Ali to nisu jedine formacije koje su pridodate tada bezbednosnom sektoru. U sastav službi ušli su kriminalci, a oni su se krili iza naizgled birokratske formulacije – „ofanzivni rad“ prema emigraciji.
A potvrda tih navoda može se naći i u drugim izvorima, mimo zvaničnih koje smo našli u Arhivu. Na primer, Božo Vukušić iz Hrvatske je jedan dosta sporan istraživač prošlosti, jer je bio aktivan član ustaške emigracije, čak je u Nemačkoj osamdesetih bio osuđen zbog učešća u ubistvu jednog agenta Udbe. Ali je taj čovek nekako devedesetih postao bitna uzdanica Franje Tuđmana u lovu na „udbaše“. Kao takav, Vukušić je dobio pristup u skoro sve arhive hrvatske i bosansko-hercegovačke Službe državne bezbednosti, kao i pristup mnogim svedočenjima. Tako, upravo on, u knjizi „Tajni rat protiv hrvatskog iseljeništva“, prenosi svedočenje I. L., koji je sedamdesetih bio načelnik Druge uprave Saveznog SUP-a. Ta uprava se bavila lovom na emigraciju i bila u prvim redovima borbe, a formirana je upravo posle „hrvatskog proleća“.
Prema navodima iz knjige, I. L. je izjavio da je pri crnogorskom DB-u postojala skupina za specijalne zadatke, a da su spoljni saradnici te grupe bili svi odreda kriminalci koje je Udba regrutovala među najbezobraznijim tipovima u jugoslovenskom podzemlju.
„Dogovor između njih i Udbe najčešće bi glasio: prevremeno puštanje na slobodu ili prekid kaznenog pogona u zamenu za odustajanje od kriminalne delatnosti na području Jugoslavije, odlazak u inostranstvo – te razne usluge za Udbu koje su se sastojale od sitnih provala do likvidacija političkih protivnika“, rekao je I. L.
Njegovo ime ne objavljujemo jer je i danas živ. Uprkos mnogobrojnim pokušajima da dođemo do njega i uradimo intervju, u tome nismo uspeli. Poslednja informacija je da živi u Zagrebu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se









