“Gospodine, nisam imao vremena ni da piškim…”

Aleksandar Stefanović (1926–2024) je u Beogradu živeo onda kada je trebalo. I kada je Jugoslavija bila u modi. Izlazio je u "Mažestik" sa Liz Tejlor i Majklom Todom, na stepenicama se mimoilazio sa ozloglašenim Ratkom Draževićem, čiju je lepoticu, glumicu Olgu Spiridonović nasledio. Engleski je "peglao" sa Ksenijom Atanasijević, a na prve žurke odlazio sa Tesom Trevizan, dok su je još znali samo po nadimku baronesa

“Yugoslavian Beauty”: Sve tajne stihova “Bijelog dugmeta”

Evolucija tekstova Bijelog dugmeta od seoskih ljubavi, pucanja od putenosti života, straha od smrti, krize srednjih godina, sučmalosti nekadašnjeg buntovnika, a sada ušančenog porodičnog čoveka srednje klase, miris tragičnog kraja jedne zemlje... sve to je stalo u liriku Gorana Bregovića. Da li je on te redove pisao u poslednji momenat pre nego što se upali crveno svetlo za snimanje vokala?

Najteža godina za njega

Pojavljivao bi se na televiziji suznih očiju, plačnog glasa, jednog trenutka uzdahivao u mikrofon kao da se stvarno rastaje od života, a već narednog bi povisio glas i opet počinjao da preti

Ovi plenumi su, ipak, nešto drugo…

Svi mi koji imamo sjećanja na naše blokade i koji još uvijek vjerujemo da je drugačiji svijet moguć, s nekom vrstom nade, tihe podrške pa i laganog postotka zavisti, gledamo u ovo što je studentski pokret uspio napraviti u Srbiji

Nova godina? Prvog siječnja nije mi teško ni ustati u zoru

Mučne su bile moje mladenačke Nove godine, ali danas mogu rasterećeno i zajebantski govoriti o njima jer više ne osjećam nikakvu obavezu da mi to bude posebna zgoda. Ne moram nikome ništa dokazivati. Priznat ću čak da je dosta glupo na novogodišnjem dočeku puštati Toma Waitsa. Magazin je, nesumnjivo, mnogo bolji izbor ako slavite. Ja ne slavim pa mi je svejedno