Goran Babić je znao da fukare pobeđuju

In memoriam: otišao je Jugosloven i antinacionalista koji je 1991. napustio Hrvatsku i došao u Beograd, svedok i junak neverovatnih epizoda, koji je poznavao dva haška optuženika, a polemisao sa Igorom Mandićem, Danilom Kišom, Mihizom...

Nepopravljivi Jugoslaven, s dna kace

Hrvatski medijski prostor bez Igora Mandića - prošlo je tačno tri godine od njegova odlaska - je postao još veća močvara. Nema više tog pera koje je ubadalo, nema tog glasa koji je, kao Dantonov, odzvanjao do svoda kupole

„Što ćemo mi, siročići, bez diteta našega?“

Autobiografija Igora Mandića ("Sebi pod kožu") sadrži i nastavke nekih njegovih temâ kojima je decenijama mutio vodu na našoj javnoj sceni, no smrt kćerke Ade, intonacijom mrtvačkog zvona, dat će tonalitet čitavoj knjizi. Time će se sam libar i dospjeti i zajedno s premilom mu Adom, najzad i otpočinuti