Niko nije mogao da ostane ravnodušan prema njemu, a najmanje Nikson. Zato je i završio na tom spisku.
Šezdesete su u Americi bile dosta turbulentne. Događale su se velike promene širom zemlje. Bila je to “duga decenija ispunjena beskonačnim političkim i kulturnim protestima”. Zbog pobuna afroameričkih studenata protiv segregacije donesen je Zakon o građanskim pravima, zbog atentata na Kenedija, kasnije i Martina Lutera Kinga, zavladalo je nepoverenje širom zemlje, najviše prema institucijama. I ono najproblematičnije i “najnepopularnije” u zemlji – trajao je Vijetnamski rat.
Pred sam kraj te decenije, 1968. godine, Amerika se spremala da izabere novog predsednika. U avgustu Demokratska partija je tradicionalno organizovala konvenciju u Čikagu, koju su obeležile masovne demonstracije aktivista koji su se zalagali za okončanje rata u Vijetnamu. Mediji su sutradan preneli burna dešavanja, a u nedeljnom magazinu Time bio je jedan interesantan citat – “plave oči i politika”. Prozirne, staklenog odsjaja koji je probijao crnobelu barijeru kadra na starom televizoru – bile su to oči Pola Njumena.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se