Kultura

Dan pre Dana posle

Kako smo pre 40 godina naučili da nuklearni rat nije rešenje

Scena iz filma “Dan posle” / MFF Feature Film Productions / N / AFP / Profimedia
mar 18 2024, 05:00

Podeli

Nije prvi put da se Vladimir Vladimirovič razbacuje nuklearnim arsenalom, međutim vest od pre nekoliko dana odjeknula je jače, brže i bolje od pređašnjih. Pre svega, Putin je izjavio da je Rusija spremna da upotrebi nuklearno oružje ako postoji pretnja po državnost, suverenitet ili nezavisnost. U neuobičajenom intervjuu za rusku državnu televiziju koji je objavljen rano u sredu, Putin je takođe rekao da se nada da će se SAD uzdržati od akcija koje bi mogle da izazovu nuklearni sukob.

Na koncu poentiranje je jasno „nuklearna bomba je napravljena da se upotrebi”. U tom smislu „žali Bože” onolike bojeve glave tokom Hladnog rata koje su mogle da unište svet na okrugloj Zemlji čak četrdeset puta. A tada smo živeli u bipolarnom svetu koji je bilo mnogo jednostavnije i lakše razumeti, pogotovu poziciju „nesvrstane” Jugoslavije (BRIKS za šabane). Danas je svakodnevica multipolarna i imamo dva ozbiljna ratna sukoba koja mogu da eskaliraju. I tri sukoba „spavača” koji takođe promptno mogu da eskaliraju i izazovu apokalipsu.

Običan svet u srednjim godinama je za pojam apokalipse čuo preko filma “Apokalipsa sada” Fransisa Forda Kopole. Međutim, opšte stradalništvo biblijskih razmera je gotovo uvek jedan od ključnih pojmova istorije filma. Još od Melijesa i Grifita pa sve do Rolanda Emeriha ili Džejmsa Kamerona. Bilo da su u pitanju teskobni i introvertni horori tipa “Rozmarina beba”, “Isterivač đavola” ili “Predskazanje” koji u naznakama najavljuju novozavetnu apokalipsu baziranu na jevanđeljima, ili da su u pitanju visokooktanski filmovi katastrofe poput “Dan posle sutra” ili “2012”, jasno da je da živimo u vremenu kada je kraj sveta iza ćoška a možda i pre.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price