Jedna od najdražih uspomena generacija koje su sada u srednjim 30-ima, pa čak i nešto starijih, vezana je uz igraće konzole. Tretirali se kao punokrvni gejmer ili letimični rekreativac za joystickom, masovna pojava igraćih konzola 1990-ih na neobičan je način otvarala prostor paralelnim životima u okruženju koje je – u našim slučajevima – bilo mračno i neizvjesno.
Konzole su, jasno, pogotovo tada na počecima njihove masovne proizvodnje predstavljale simbol socijalnog statusa.
Moj prvi doticaj s PlayStation konzolom bio je baš negdje u neposrednom poslijeratnom razdoblju, kada je prijatelju iz razreda otac liječnik stigao s poslovnog puta i kao poklon donio, ni manje, ni više, nego japansku verziju konzole.
Značilo je to i da smo novo i ključno formativno doba naših dječjih života posvetili dešifrirajući japanski jezik, barem prvih par mjeseci dok u sve više domova nije stizala konzola, a s njom i interes raznoraznih tehničara spremnih da je, kako je glasila popularna složenica, ‘čipiraju’ i aktiviraju europski operativni sustav.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
