Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
Tvoja pisma sve češće imaju okus hrane u kojoj se slatko miješa s kiselim. Tugu brišeš smijehom, smijeh natapaš tugom. Tako pišeš i o bolnicama kao utočištu u kojima povremeno uživaš jer tu drugi brinu i donose odluke namjesto tebe.
Nije teško zamisliti starog Freuda kako u bademantilu, s kapucinerom u ruci, silazi u radnu sobu, otvara kompjuter i listajući portale dolazi do Velikih priča.
Tu zastaje na tvom pismu, i iz njega, bez obzira što ti o tome direktno ne govoriš, čita današnju političku situaciju u Srbiji i tvoju poziciju u njoj. Tako dolazi do zaključka da si umoran od svega što se događa oko tebe i da bi ti, da si njegov pacijent, savjetovao da barem nakratko promijeniš sredinu.
Nedavno si mi rekao da se Ljilja i ti za Novu godinu spremate u Trst, pa sam spojio to s Freudovom preporukom i shvatio da ne krećete iz želje za dobrim novogodišnjim provodom, već puno više iz čiste nužde.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
