Da su 8. maja, Dan oslobođenja grada Zagreba, ali i 9. maja, Dan pobjede nad fašizmom (odnosno nacizmom), ujedno i Dan Europe, vrlo važni datumi postao sam svjestan tek po dolasku u Hrvatsku. Dok sam živio u Argentini, do maja 1989. (i one godine koju sam proveo u Brazilu, 1985.), sve manje, svakako, kako sam sazrijevao, meni su bili u ovo doba (ovdje proljeća, tamo jeseni) u pažnji drugi datumi. Osobito su to bili 10. aprila, dan proglašenja NDH, i 15. maja, dan ”bleiburške tragedije” (nikakva tragedija se oko poraženih formacija i civila nije dogodila na Bleiburgu nego na teritoriju Jugoslavije). To se u zajednici kojoj sam pripadao u Buenos Airesu nije promijenilo ni do dana današnjega.
Tko zna, da nisam žestoko intervenirao nakon što je tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, sredinom novembra 2002. služio misu gledajući u ogromnu reljefnu kartu NDH u hrvatskom vjerskom središtu sv. Nikola Tavelić u Buenos Airesu, možda bi se i danas ”Boga slavilo” s pogledom na podsjetnik na rečenu genocidnu i marionetsku državicu. Ali to što se ta, inače lažna argentinska karta (jer u teritoriju NDH ubraja Istru te sve drugo okupirano od fašista i nacista te satelita tijekom vladavine ustaša), prebacila u druge crkvene/hrvatske prostorije nije bitno utjecalo da se raspoloženje toga društva popravi i dovede u korelaciju s Ustavom Republike Hrvatske.
Pamtite, naime, kada se hrvatsku predsjednicu u Buenos Airesu 2018. dočekalo s pozivom, gotovo ultimatumom, da pokrene promjenu preambule hrvatskog ustava (naime, da se izbaci antifašistički sadržaj) ili da je iz Argentine ovamo poručeno kako ”državotvorna hrvatska zajednica iz Buenos Airesa nikad nije nijekala svoju izvornu političku tradiciju nadahnutu starčevićanstvom ni svoja čvrsta protujugoslavenska, protuvelikosrpska i protukomunistička stajališta koje su strane autentičnom duhu borbe hrvatskog naroda za slobodu i nezavisnost, prouzročila samo štetu”. I tako dalje, i tome slično.
Zbog riječi kakvih ovdje i drugdje, sada i ranije u povodu toga i u vezi ustaša i NDH ispisujem ja sam persona non grata – nepoželjna, neprihvatljiva, nepoćudna osoba, osoba koja se ne cijeni, dapače, koju se mrzi.
Takav tretman uživam ne samo od strane pripadnika zajednice kojoj sam pripadao u Buenos Airesu, već od strane ne malog broja mojih sugrađana u Hrvatskoj te Hrvata u BiH. I ne samo to, doživljavam prezir i velikog broja pripadnika i političkih i crkvenih hrvatskih struktura.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
