Može li Tito postati globalni brand kao Che Guevara?

Bez obzira što je Albert Einstein bio jedan od najpametnijih ljudi u povijesti čovječanstva i što je njegova teza o tome da postoje samo dvije stvari koje su beskonačne, a to su svemir i ljudska glupost, rijetko efektna, suštinski točna i lako pamtljiva, postoji ipak još nešto što je, barem kad je o ovim našim prostorima riječ, beskonačno.

To su ideološki rovovi i histerične rasprave o Titu. Jednostavno, nema nikakvih šansi da bilo kakvo spominjanje Tita u ovdašnjem kontekstu prođe neopaženo i uz benigno odmahivanje rukom. Prošlo je, evo čitavih četrdeset i pet godina od njegove smrti, sve je manje onih koji ga se aktivno sjećaju, država i politički sistem kojeg je stvorio su rastureni, ali intenzitet emocija prema njemu ne splašnjava. Jednako pozitivnih, kao i negativnih.

Razlozi za to pak ne mogu biti isključivo u tome što, unatoč nestanku zemlje i sistema, umnogome još uvijek živimo posljedice i plodove njegovog doba, od granica novonastalih država, preko dobrog dijela stambene i javne infrastrukture pa i partija koje su nastale od republičkih Saveza komunista, a na koncu i do baštine partizanske pobjede.