Velika potraga Gorana Markovića

Da li je sin žestoko zamrzeo oca?

Pokušaću da ovu tezu potkrepim ličnim iskustvom iz vremena kada sam bio u uzrastu Šejne Juniora pre bekstva

Evzenija Musilova i Jan Šejna (stariji) / Ilustracija Velike priče / Profimedia
sep 07 2026, 05:34

Podeli

Kada je Goran Marković tokom dopisivanja sa kolegom Rajkom Grlićem na Velikim pričama („Jesi li snimio ovo?“) napisao tekst Evženija, žena zbog koje je počelo ’praško proleće’, mnogi čitaoci su bili u isto vreme i fascinirani i zaintrigirani. Nekoliko meseci kasnije, Marković je poželeo da nađe junakinju i svoju bivšu koleginicu.

Ovo je 11. NASTAVAK serijala „Velika potraga Gorana Markovića“

Prethodni deo pročitajte OVDE.

Svi objavljeni nastavci dostupni su OVDE.

***

Beg Šejne na zapad bio je dakako najveći špijunski skandal u toku Hladnog rata. Pretpostavljam da su Rusi po svaku cenu želeli da se dokopaju generala živog i saznaju šta je sve Amerikancima otpevao. Šejna je umro 23. avgusta 1997. u 70. godini života, ne zna se da li u Njujorku ili u selendri Betesda, Merilend, gde je živeo i u kojoj je svakako pažljivo skrivan. Umro je, navodno, od posledica srčanog udara što je moglo biti istina kao i to da sam ja dobio Nobelovu nagradu za mir. U tim godinama tek tako ne umire neko važan kao što je bio Šejna – pokušavao sam da razmišljam kao Le Kare. Sa druge strane, mogao sam do besvesti kopati po internetu tražeći spiskove preminulih i sahranjenih tih dana ali šta mi je sve to vredelo kada nisam znao njegovo lažno ime?

Ali, što bi rekao Džordž Smajli, Le Kareov omiljeni lik, šta će mi taj podatak kada ja zapravo tražim Evženiju? Rešio sam zato da Šejnu Seniora ostavim zauvek na miru i koncentrišem se na podatak da se Evženija udala za Šejnu Juniora i da su dobili novac od CIA da kupe kuću, ili motel, ili i jedno i drugo ako se uklapalo u cifru kojom su raspolagali. Njihovo skrivanje moralo je biti ne manje kompleksno nego generalovo kamufliranje i svakako su morali ostati neprimećeni. Zbog toga što su Rusi preko njih mogli doći do svog cilja – Šejne.

Moram da ponovo u pomoć pozovem starog, dobrog Sofokla. Ako Edip nije bio svestan da je ubio oca, to ga svakako nije oslobodilo strašne griže savesti. Pogotovu što se oženio njegovom ženom a svojom majkom! To ga je moralo unesrećiti do te mere da se na kraju svojeručno oslepio i postao najobičniji prosjak. Šta ako je Šejna Junior nehotice, potpuno nesvesno odao gde živi njegov otac i tako naveo agente KGB-a da ga koknu? Ili, po istoj logici, šta ako su Rusi preko sina već bili na tragu Šejni pa su ga Ameri brže-bolje poslali u Večna lovišta?

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.