Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Antologijski Petroviću,
Bilo je to dva dana nakon onoga našeg trijumfalnog panela, o kojem će buduća pokoljenja zadivljeno pričati: “Eh, nema više panela kao one godine u Dorćol Platzu kad su Draža i Ante…” Putovao sam iz Beograda u Pariz, predstavljati svoj posljednji roman, koji je nakon hrvatskog i srpskog izdanja ekspresno preveden i na francuski. U Srbiju sam ušao u četvrtak automobilom, a izašao iz nje u nedjelju avionom, preko aerodroma pretrpanog putnicima u blatnjavim cipelama i majicama Rammsteina. Tu sam imao jednu kratku i prividno nezanimljivu zgodu, nešto što se našim krajevima svakodnevno ponavlja i mnogi drže za normalno, ali mene opet uznemiruje.
Predstavniku granične vlasti sam bez razmišljanja, slučajno pružio legitimaciju drugačiju od one s kojim sam ušao u zemlju.
“Niste s ovim dokumentom ušli u Srbiju”, opazio je mladi policajac listajući moj pasoš.
“Ne, ušao sam s osobnom kartom.”
“Šta je to osobna karta?”, upitao je on podižući pogled.
“Lična karta.”
“Aha”, rekao je mladić jedva se primjetno osmjehujući.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
