Karlobag – Ogulin – Karlovac – AI – Virovitica
Predlažem da se tradicionalni budući ratovi među jugoslovenskim narodima preduprede tako što će se osmisliti novi jezici za svaki narod ponaosob, i mirna Bosna. A mirne i Srbija i Hrvatska
I srpski jezik je krenuo stranputicom
U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
Prvo su došli po “duhoklonuće”
Da li su nam nove riječi potrebne, i ako su nam potrebne, zbog čega? Koliko je realno boriti se protiv onoga što se već koristi, onoga sa čime se susrećemo svakodnevno?
Znaš li kako Srbi kažu mrkva?
Ne smijemo dopuštati da nas glupi, neškolovani, bezobrazni i na svaki drugi način lošiji ljudi, zlostavljaju šovinističkim jezičnim lekcijama
Duško Dugouško (Zekoslav Mrkva) je Hrvat
Prvo ste vala vi Hrvati, pre bih rekao pojedini Hrvati, počeli da smišljate neke nove reči...
Sve te uzaludne rasprave o identitetu i jeziku
Iduće godine obilježit ćemo sedamdesetu godišnjicu dogovora iz Novog Sada, a ne samo što se ni u čemu bitnome nismo odmaknuli od tada, nego su se još ovim prijeporima s istim žarom pridružili i Sarajevo i Podgorica
