Jedan od popularnijih “memeova” koji se dijele po društvenim mrežama u poslednjih par godina je fotografija nekolicine žena koje se probijaju kroz neku poplavu dok čvrsto u rukama drže kese iz prodavnice Luj Viton uz ispis “Lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma”. Koliko god ovaj citat, koji se pripisuje filozofima Frederiku Džejmisonu i Slavoju Žižeku, dobro oslikavao trenutno stanje stvari, nerijetko ga po mrežama dijele ljudi nesvjesni da su i sami dio sistema koji kritikuju.
Živjeli smo u dobu sankcija, razvijali se tokom prve dvije decenije dvadeset i prvog vijeka i konačno smo sad, ako pripadamo makar nižoj srednjoj klasi, došli u priliku da konzumiramo sličan sadržaj kao naši zapadni parnjaci. Odjednom nam je postalo normalno da plaćamo pretplate za Netflix ili Disney+, da kupujemo original igre za konzole i učestvujemo u online takmičenjima, da u našoj garderobi budu svi povoljniji svjetski brendovi. Prigrlili smo tu privilegiju jako brzo a pretplate koje plaćamo nisu zapravo za striming servise, to su pretplate za konzumerističko društvo. Kupovina je postala ne samo prilika već i naše prirodno pravo.
I onda se, u Crnoj Gori, desilo nešto neočekivano – zabranjena je trgovina nedjeljom uz obrazloženje da je radnicima u tom sektoru potreban garantovan slobodni dan.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
