Šta se, u stvari, desilo na Kosovu tog Vidovdana 1389. godine?
Veliki srpski poraz?
Mala turska pobeda?
Ni jedno ni drugo?
Nedugo nakon Kosovske bitke, tadašnji vladar Bosne Tvrtko I Kotromanić pisao je Trogiru i Firenci hvaleći se kako je on lično izvojevao veliku pobedu nad Turcima na Kosovu. Svog saveznika kneza Lazara Hrebeljanovića ne pominje, ali zato ističe da se bosanski vojvoda Vlatko Vuković vratio sa glavninom svojih ljudi i da je imao malo gubitaka. Tvrtko nedvosmisleno govori o turskom porazu a pobedu pripisuje, kome drugom – nego sebi. Što i nije ništa neobično ako imamo u vidu da se bosanski vladar potpisivao kao kralj Srba i Bosne.
Još i pre ovog Tvrtkovog skromnog hvalisanja, vladalo je uverenje da je srpska vojska pobedila, naročito je zanimljiv odgovor iz Firence Tvrtku u kome se pominju i detalji bitke, te Muratova pogibija kao delo “dvanaestorice zaverenika”.
Legenda o vitezovima Reda Zmaja, kao i šturi podaci o tom viteškom redu, kažu da je on brojao tačno dvanaestoricu. Taj broj ima veze sa hrišćanstvom, konkretno – dvanaest vitezova kao dvanaest Hristovih apostola. Još ako imamo u vidu razna likovna prikazivanja Miloša Obilića kroz vekove gde su mu slikari i ilustratori stavljali na glavu šlem sa figurom zmaja, nameću se mogućnosti koje raspiruju maštu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
