“Krivim Dizni za očekivanja od muškaraca”, piše na onom jednom, godinama deljenom mimu, na kojima su prikazani prinčevi, odnosno, glavni junaci Diznijevih dugometražnih crtanih filmova. Tu su, kao po pravilu, princ Filip iz filma “Sleeping Beauty”, Aladin iz istoimenog ostvarenja, princ Erik iz “Little mermaid”, Herkul, Džon Smit, Adam i mnogi, mnogi drugi.
Sve te Dizni priče, a zapravo mahom bajke koje je kompanija Dizni preradila na sebi svojstven način imale su tu jednu “i živeli srećno do kraja života” poetiku od koje nisu odustajali baš dosta dugo.
A onda ih je sačekao – woke. A woke je nemilosrdan. I bio je još nemilosrdniji, čini se. Pa je krenuo da analizira, debatuje i komentariše prošlost iz savremene perspektive.
Pa se sintagma “toksičan odnos” pojavljivao čak i u kontekstu crtanih junaka i junakinja, pa se govorilo o Bel i “stokholmskom sindromu”, ali i o Arijel koja “nema svoje ja”. Sve je nekako postalo drugačije u odnosu na ono na šta smo navikli.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se